bol
bol me bicuje,samoca me
ranjava,sve je varka za nas dvoje.
ja i ti nismo prijatelji, ti i ja smo samo
dio mene.ti ides gore,ja tonem,
a sredina dijeli nas na postojece
i nepostojece cestice mase koja
vise nema svoje kvalitete ni cijene.
ti si jaci od mene,spasavas me od
svakog toplog daha,topline,ljubavi i vrijednosti.
suze su nabolniji sjaj ili najsretniji kraj..
i da...odupirem ti se..
al ta bol postaje neizlijeciva.
i znam nema kraja,
ja cu biti tvoj zarobljenik,i ciljevi se ruse,
a ni prve korake ne napravih.
svijet je malo velik
previse je praznoga prostora
gdje me uspjevas zgurati...a ja stanem...
postajem minijaturna igracka.
ti si moj ego,a ja sam tvoj vjerni pas.
naucit cu te biti ja,
a kad shvatis da je tesko,onda ces znati
da slooda koju ces mi pruzit
vise nece biti sloboda...it ce to jos jedan
prostor,jos jedan izgubljeni svijet
u kojem cu zivjeti sama,za druge
cudna,za sebe blijeda slika,a za tebe
tuzna pjesma-
bit cu samo ja ,sa svim problemima,
mukama,mislima,nesipunjenim zeljama,
izgorjelim zarom,bit cu osoba staklenih ociju
jer suze,nebrojene kapi
koje svake noci klize niz moj obraz
uctale su svoj put....al to sam samo ja ,
a ti si moj ego..koji ne daje spas-
samo sigurnost..zudim za uspjehom
a strah me je da ne postanem ti..
suze su najsretniji sjaj,a najbolniji kraj...
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
FALE MI
samo je jedan kojeg volim
svaka slika sve manjeg je sjaja,
svaki dodir budi stara sjećanja.
tvoj dah, srce mi dirne,
tvoj glas me naglo prene.
sve oko mene je samo mrak
i u njemu gubim tvoj korak.
nedostaju mi noći
u kojima smo provodili sate u samoći.
tražim u sjećanjima počinjen grijeh,
i sve me to kroz suze tjera na smijeh.
jer ti si moj san,
zbog tebe živim i čekam novi dan.
suze mi lice obliju
kad shvatim da druge te miluju.
nadam se i vjerujem
i dijelim tu misao svijetom
možda se želja ostvari
i ti budeš moj dragi.
zar ljubav me pogodila
i ja se zaljubila
noćima tvoje ime šaptala
godinama tvoj lik pamtila
zar moje srce ne može
da preboli,
ili će i dalje priželjkivati
da tvoje ga zavoli?
by:ja
«SVE SE ČINI TAKO JEBENO SAVRŠENO, I JE NA NEKI NAČIN. SRETNA SAM ZBOG NJE, KOJA MI JE SVE NA SVIJETU, ALI KAD POGLEDAM U SVOJE SRCE, KADA SLUŠAM ONO ŠTO JE PRAVA STVAR ZA MENE, SPOZNAJEM DA NIJE SVE TAKO LIJEPO I KRASNO... SVE ŠTO SLUŠAM ILI GOVORIM, PODSJEĆA NA NJEGA... MISLILA SAM I GOVORILA DRUGIMA DA JE GOTOVO, DA GA NE VOLIM, A ZNALA SAM DA LAŽEM. NE VOLIM GA, TO SIGURNO NE, ALI KADA SAMA SEBE PITAM - KOJU OSOBU VIDIM KRAJ SEBE, KOJEG DEČKA?-NJEGA, NAŽALOST. A KOLIKO SAM SI PUTA REKLA -NE ZASLUŽUJETE, ANDREA!? BEZBROJ PUTA.I ONDA -TIŠINA. OBEĆAJEM SI DA ĆU GA ZABORAVITI, ALI NE USPIJEVA MI. DOBAR JE ON, ALI LOMI ME TO JER GLUMI PREDA MNOM. TO MI JE ČAK I JEDNOM REKAO. ZAŠTO? ZAŠTO SVE OVO ? ZAŠTO UVIJEK POČNEM PISATI O NJEMU? ZAŠTO? NEMA ODGOVORA... NEMA RAZLOGA. UVUKAO SE POD KOŽU I NE ŽELI OTIĆI, ALI ZNAM ZAŠTO. - JER ME VOLI I KAD MU KAŽEM IMAM DRUGOG, NIJE MU SVEJEDNO... NIJE NI MENI. ALI NE OPTEREĆUJEM SE S NJIM. ŽIVIM ŽIVOT PUNIM PLUĆIMA, ŽIVIM SVAKU MINUTU JER JE SVAKA POSEBNA I NE PONAVLJA SE. A ON... KAKO JE DOŠAO, TAKO JE I OTIŠAO...VALJDA... LOVE <3 »
ovako je išla i ta priča.. odvojimo se od jednog dijela sebe i onda tek shvatimo koliko nam nedostaje...želimo za njom.volimo je..ma ne možemo bez te osobe...neki znaju o čem pričam.......žalosno je kaj lijepim trenucima uvijek dođe kraj...mimi,andrea, adriana, šime, joso, sandra..............volim vas najviše...fali mi ljeto i svi oni trenuci i mjesta...bilo je to neponovljivo..al sljedeće god mora biti i bolje...eh ad znam sto zelim za rodendan...
ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
a eto nekaj i od mene
Da vratila sam se,,ajme i zalim zbog toga...samo da znate kako mi je zao.nedostaju mi svi s mora,bilo je to ludo i nezaboravno ljeto.fali mi svaki dan,svaki trenutak...jer stvarno sve je za pamcenje..biljar ,kupanje,svaka vecer...dosla sam u zg i sve je krenulo naopacke..al nekak na osvrcem se na to.jos zivim u toj nekoj masti i boli me ona stvar za sve ovdje...zajebala sam jedan vazan dio svog zivota.al kako pjesma kaze zivot ide dalje zivot brzo prolazi...da se vratim ljetu.svako ljeto je jebeno,al ovo je bilo jos jebenije...mozda je to zbog jerrijeve sobe,mozda je zbog toga kaj sam usla u tu neku srž toga druzenja,a mozda sam to samo ja..al ono nekak sam se oslobodila,nekak sam postala gadura,nekak sam naucila da jednostavno moram donositi neke odluke sama...da sama ovisim o svojim postupcima..kazu prva se ljubav pamti,nikad ne zaboravlja...e pa ja mislim da prvu ljubav volis dok postojis,tesko je zaboraviti.ma koliko ona bila gadna,bezobrazna ili okrutna prema tebi jednostavno ne mozes slusati druge sto govore.iskreno da volim jos uvijek negdje u sebi tu istu osobu,i znam ponekad moze biti gad prema svima,al opet neznam gledam situaciju i iz njegove pozicj'ije i iz svoje i iz drugih...serem.ne gledam ja sam samo izgubljena u tom jednom oblaku dima,samo znam da...necu nikad zaboraviti njega..i nimalo mi nije zao...i moram se vratit u ovaj grad,u ovaj svijet kako bi omogucila bolju zabavu u onom drugom mjestu...jel tak andrea?
bit cemo mi same,i zajebt cemo cijeli svijet!!!!jel mozemo?naravno,sljedece ljeto ima da popijemo cijeli tamaris,da otpjevamo svaku pjesmu i da otplesemo svaki ton...da da da da da
tko sam ja samom sebi?tek nekakav dojam.
ustajem sa stolcas cudovisnim naporom,al imam dojam da sam sa sobom ponio stolac, i da je tezi,jer je to sada subjektivni stolac...
osjecati se boljim a vidjeti kako nas sudbina obraduje kao najniza bica-tko se u takvu polozaju moze ponosti sto je covjek?
fikcije interludija bojama prekrivaju apatiju i nehaj nasega dubokog nevjerovanja.....
ma ljudi znate kaj..oni koji zele znati sto se dogada u mom svijetu znaju doci do mene i moje unutrasnjosti,oni koji me vole shvatit ce me i prihvatit ono kaj sam napravila i bit podrska a ako nema takvih....ma ja se nadam da ima barem tri osobe........andrea,adriana i jos jedan ili dva decka.....
ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^
AH,san ili bolna realnost prerasla u nista
rekla dam da cu popljuvati svoje postove,al nekak su mi predragi.u subotu idem na more pa da prije toga iznesem jos neka svoja stajalista.od prsolog posta je proslo i ne tako puno vremena,al dogodilo se dosta stvari.cudno zar ne?sad smo se vec poceli djeliti na temelju izgleda,ponasanja,medusobnih odnosa...no neznam kak da to potkrijepim.al neznam ovih nekoliko dana ostala sam poprilicno iznenadenja.Ljudi mi govore da sam dobra.ja bih to trebala zakljuciti iz nekih njihovih postupaka i prihvacanja,a na karaju ispada da sve to moram zakljuciti iz okretanja leđa.nije da mi je nekako logicno,al nema veze.al kod mene sve stvari idu nekak naopacke.zapravo sve stvari nekako samo osnazuju,stjecem to neke samopouzdanje,shvacam da sam i ja u pravu,al nisu potrebna burna reagiranja.zarapvo prerasla sam to.aleluja.samo jos malo i moci cu se opustiti i onda ono cga se najvise bojim.DAN ODLUKE...zapravo nekako ga zelim zaboraviti...nemogu donijet oodluku,kako god nece biti dobro.i to me strasno brine,jer kako cu kad prestanem s rukometom?bit cu prazna osoba...previse vremena za nista,a premalo za one koje voolim.zar ne ?cekam samo trenutak kada ce poceti skola i da se napokon rijesim i toga dijela,onda cu biti u svom svijetu.nadam se...onda me boli kurac za sve....serem..ja nissam takva...ja ne okrecem leda osobama....mislim da sve zasluzuju da se trudim oko njih.a voljela bih biti sebicna..i znam popljuvat cete me. al ne brineme.pa kad sam se ja uklapala u vas zivot,cast iznimkama...sljedeci put kad pozelim s nekim pricati razmislit cu dva puta,jer mozda si bas ti bahata osoba koja ce me odjebati... i jedna poruka za osobe koje misle da su pametnije od mene i izgledaju bolje......i pocetnici nauce jednom biti savrseni...oni se trude dok vi trunete....ne temelji se sve na jednom pogledu.. i prevelikim stvarima..mozda ce vas te stvari potegnuti dolje jednog dana....
16.07.2008. u 10:40 |ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
da ,dodem kuci i placem jer nemam hrabrosti biti covjek
da pomislila sam nikad vise ne cu plakati,nikad vise ne cu biti zaljublljena,nikad vise ne cu patiti..al neznam nekako mi te stavri idu.sto se iz dana u dan nadam mozda cu postati hladnokrvna kuja,ili nekaj tome slicno-bas se događa ono suprotno.al nekako to samo ja primjecujem. da pomislim mozda cu napokon prihvatit realnu sliku ovog svijeta, ali neikako da povjerujem u nju...svaki covjek je za mene primjer hrabrosti postojanja,al ja to nisam..to ja mislim...mislim nije mi vazno do misljenja drugih,a onda i tekako mi je vazno.moj slabi karakter i ja...cesto me plasi slika o onima koji su imali problema u djetinjstu a sada su postali problem ovom svijetu...da li cu i ja biti takva ili ne?
dal cu ja mozda ...ma zasto serem....zasto kad i onako kome je bitan moj zivot....da nemam samopouzdanja,cesto pitanje zasto........to se i ja pitam...al svaki pu t je drugi odgovor..a ono je glavno..da smatram da je svaki moj cilj sve tezi i tezi....a iz dana u dan neako odustajem od toga cilja i ljdi me mogu mrziit zbog toga.cak i onaj koji me nekako natjerao da se zaljubim,mislim baem svojom pojavom...al opet nista neam smisla...mozda je o on prevelik cilj jer da se dogodi bilo bi predobro.....a kada su se meni dogodli epredobre stvari.......istina je sto je dunja rekla-pazi da se ne razocaras.....nekak sam se razocarala u samu sebe....
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
opci prikaz neceg neobjasnjivog...
prije bih poželjela nestati nego vjerovati da ću jednoga dana biti dio cjeline koja će nestati.teško je biti dio nečega..zapravo je jednostavnije biti samotan i ostavljen od svijeta...bar se nemaš brinuti za nekoga,bar si siguran u svoj mali svijet okružen tamnim i žalosnim notama života.zapravo svijet samoće i ne mora biti tako jadna. zabavan je...tražiš samog sebe i uvjeren si da te nitko neće u tome ometati...potpuno si siguran u njemu.ne obazireš se na druge.ma savršeno je .zar ne?drugi kao da ne postoje.vrijeme je sporo,al svaki trenutak proživiš sa samim sobom....kako sebično i drastično primijećeno kod svakog čovjeka...često se pitaš neka jadna i bolesna pitanja, ali nitko ne odgovara...baš je tako lijepo nitko ne muči nekim sarkastičnim prikazama života...nema nikoga...ostaješ sam bolestan,umireš sam.kako primitivno i lako....
neka pitanja su tako egoistično nerealna,moralno nesigurna..baš su zanimljiva,al nisi zainteresiran za takva sranja....najgore je kad te ljudi prikažu kao malo dijete al tebi to vise ne smeta.zar ne?tebi nikada i nije smetalo....tebi više ništa ne smeta..svijet za tebe ne postoji...ti si mali sebični gad koji ce uništiti život svima koji te požele voljeti,ti vise nisi čovjek, ti si nemoralno biće...
čudno je voljeti nekoga a znati da nikada to neće biti uzvraćeno...al lakše je vjerovati u nemoguće nego slušati prijatelje...ma sve je to tako odvratno čudno i bolesno zamarajuće...rijeci postaju previše teške za postojanje...jednostavnost je tako nesigurna....može uništiti čovjeka jer sumnja u nju tako i traži kompliciraniji iskaz životne slike...
Prijateljstvo je krhko kao latica ruže, za oslonac u životu prijatelji služe. Zato smjelo kroz život gazi, jer negdje sa strane prijatelj te pazi!
If U need a friend and there are a hundred steps between us, you can take the 1st step to get near me and i will take all 99 step to be there for you.
Feel good when somebody Miss u. Feel better when somebody Loves u. But feel best when somebody never forgets u.
Never say ur happy when ur sad… never say ur fine when ur not ok… never say u feel good when u feel bad… and never say ur alone when I m still alive.
teze je postojati nego znati da te nikada neće biti....
teze je vjerovati nego znati da nemaš vjere
teze se moliti kad znaš da si sam....
čovjek kad se rosi traži neki način da preživi
ostavi trag… (12) | printaj. | x | ^
stani!!!!!!!!
pocinje dan.nekako je jednostavno cudan.sunce vise nije suce,neke crne nepravilne tocke..nema vise pravilnosti.dan vise nije dan.ljudi su nekako izbljedjeli.sliike su postale prazne.livade su nestale.zemlja je izgorjela.pa pitam se kuda to hodamo...zar lrbdimo.o Boze sto stvaras od nas.mi nismo ljudi ,mi postajemo cudovista...izoblicena cudovista..ruke pune rana,lice puno krasta....bosi i galdni,zedni i prazni...
hm,da to ce se dogoditi jednog dana..vise necemo vidjeti ni sebe ni druge..bit cemo prazni..ah....necemo vise liciti covjeku,necemo liciti zivotinjama...bit cemo izvor zla, tame i nemoci...a mi se unistavamo samo kako bi druge privukli k sebi.a da doci se na tren,al nestat ce.....ljudi dolaze i odlaze,samo pitanje je vremena ko ce ostati,i dali smo vrijedni da netko ostane uz nas..nismo......nismo mi nicega vrijedni...nezasluzujemo nista dok ne postanemo svjesni svog sebicnog ravnodusja i zelje da nas i neodredeni vole....
zalosno...hm davor.ono kaj ti sebi radis ne potice u drugima da te vise vole,vjeruj mi u vecini potice da te zale i smatraju cudakom....volimo te mi koji te smatrom vrijednim nase ljubavi,koji vidimo u tebi potencijal zivota....ono kaj ti sebi radis prikazujes sliku zudnje za nekim potrebama slusanja..... obrati mi se davor!!!!!!!!!!cekam.....cekam.....
e da dunja moramo na kavu..mislim ono dddddd........nisam bila dugo na kompu..ono ocjene pa drzavno......joj bile smo trece.....rk lokomotiva 3............jeeeeeee.....no ljudi da nepricam gluposti...pozdrav svima.....
ostavi trag… (15) | printaj. | x | ^
nastaviti dalje....
cesto je pitanje.sto znaci biti iskren?sto znaci čuvati tajne,a sto podnositi?svatko ima svoj teret,svakom je nekako teško....
OPROSTI MI AKO SAM TE ZBOG IČEGA POVRIJEDILA, ALI VJERUJ MI DA TO NISAM NAPRAVILA NAMJERNO. TEŠKO JE KADA ŽIVOT ZABOLI. KADA ODJEDNOM TI SVE KRIVO KRENE. ...možda ponekad jednostavno treba sve zaboraviti i pustiti neka prolazi...al to je teško.zar ne?
nije vrijeme vlak pa da te poveze u zaborav.vrijeme je samo prolazno sredstvo..sredstvo koje ti ostavlja ožiljke,jer zaboravit se ne može.samo se može staviti sa strane,ali svega se sjetimo s vremenom.u trenutku kada to trebamo iskoristit protiv nekoga,sebe ili nekoga drugog...samo kako iskoristiti.sve je to mudrost..sve je to naše bolesno razmišljanje,a ponekad bi bilo tako savršeno ne razmišljati.samo jednostavno raditi..osloboditi se straha,zapravo oslobođavamo se straha ako o njemu ne razmišljamo..instinktivno djelujemo...al sve je tako tesko..trenutno se pitam sto li ja to pisem?da li je ista od ovog istina.?*a neznam.pokusavam drugima pomoci,a cesto se pitam zasto..nema odgovora na to pitanje..to je samo stvar osobe,u ovom slucaju mene..al hm ja sam dokaz onoga,zelim pomoci,al odmazem.no neznam..sve ovisi o tome kako to drugi vide...rijetki vide onu pravu stranu osobe.sto je jos bolje gledaju ono sto uistinu zele vidjeti.mozda sam i ja bila takva...al opet nisam jedina.ima i drugih..mozda je sve to normalno.no moram jos nekaj naglasiti,ja se ne rezem.ono je bio samo metaforican tekst..prikaz moje unutrasnjosti.....no nema beda.tesko mi se u zadnje vrijeme izraziti,ma valjda nemam kaj izraziti ili je bolje da sutim..hm..u zadnje vrijeme sve je tako ok.opceniti sve je ok..neki ljudi me izbjegavaju,nadam se da ce ih proc,ak sam nekaj krivo rekla zao mi je..hm da...moram priznati da sam se zadnje vrijeme samo vezala za rukomet i savrsen je osjecaj.ma zaposlena sam i fkt se ne brinem o nicem....samo uzivam...ne razmisljam...iskrena sam.sam pokusavam sve zaboraviti i ici dalje..jer stvarno se ne isplati vracati u proslost...treba nastaviti..a ja to upravo cinim...previse se sve zamaraju...a tek nam je 15.kak cemo se ponasati sa 30.....zar cemo biti poglavice....no sve je pitanje osoe..ej mi se moramo brinuti o skoli a ne o psiholoskoj analizi drugih......toliko sranja,a nitko ne uspjeva....
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
nothing but the Truth
iz dana u dan se covjek mjenja..stvarno neznas sto te ceka sutra.pomislis bit ce tako.e pa nece .dogode se promjene.usrane promjene.usrana biranja i zelje da se udovolji drugima.zar nitko nemoze prihvatiti tebe i tvoje osjecaje...zar ih mora mijanjati.a na kraju te stjera sam u tri picke materine.jer si napravio neku sitnu pogresku..nemoze shvatiti koliko je pogrijesio.jer ima preveliki ego.njegov ego je jaci od njega ..on ga pobjeduje i tjera ga na mrznju i ceznju za savrsenim svijetom.savrsenim sobom.pa nema savrsenog covijeka..nema .savrsenstva fizickog..pa ni psihickog.tko moze biti istovremeno sve...nitko..to su snovi,a ljudi zele zivjeti u snovima.pa neka zive samo s vremenom se svi opeku i shvate koliko je realna i stvarno problematicna njihova strana zivota u svijetu punom nenormale..al ja filozofiram...zar ne...a kad drugi to cine....ma znato sto zar nikada nema griznju savijeti.....zar vas nikada ne pece savijets?zar se nikada ne pozelite ispricati..koliko mozete biti sebicini i misliti kako drugi grijese a vi ste,TI SI.sebicni.....SEBICAN...bolno zar ne ..al koliko je bahato i bolesno od ove malo arogantne i odurne glupace da vam to govori....ja sam pokusavam dovesti neke stvari u neke granice..jer eto svi mi zivimo u nekim granicam...ili se varam.nema slobodnog pokreta jer stalno te netko gleda.stalno te netko kritizira a koliko se obrat cas a to ..koliko ti je to vazno.mozda nista a mozda te unsitava.....vazno je imati osobu koju mozes tjestit kojoj mozes oprastati...koju mozes voljeti kao prijatelja ili slicno ma koliko daleko ili blizu ona zivjela .......ako te voli nece te ostviti.zapravo pustiti iz svoga srceka........sve je to umjetnost....
27.03.2008. u 14:42 |ostavi trag… (18) | printaj. | x | ^
jedina pojava koja me nece iznevjeriti zivo bice je smrt....
biti veseo znaci biti sklon upadanju u zamke.biti sretan znaci biti sklon nagloj promjeni.biti povucen znaci imati zagonetan osmjeh.biti izravan znaci lagati samog sebe.na kraju vazno je biti...
ajmo se kockati.kocka ima 6 ploha.koja ce se prva okrenuti*?pitanje je srece..valjda zbog toga guim.lazem ja ne gubim.ja dobivam .al nisam sretna.pa sto onda dobivam*?dobivam stvaran izgled.rekla bih igram na sigurno.serem.ja ne igram .ja samo zivim..ja ne zivim za savrsenu sliku..a zivim u njoj.al neki pokusavaju vidit tu vanjstinu...al ne mogu je viditi i zato im se urusava cijeli svijet.zar ne.?zar se opet varam.ne ja se navaram.mozda trenutacno jesam malo bahatno i arogantna,al to vram na ono sto mi neki pruzaju.blaga sam bila pa su neki pomislili da me mogu iskoristiti.al gle postoji ona izreka..tiha voda brege dere...hm.nisam takva .al ljudi me ne poznaju.a oni koji me upoznaju posalju me ....u rodno mjesto..no znate nije mi bitno-ja sam napravila pogresku,ja cu se ispricati.al ja nisam glavni krivac...krivi su ovaj put drugi..samo ja sebe kaznjavam...ali to nitko nece primjetiti.kada primejte da nisam kriva bit ce kasno..al nije bitno.jasam bila sama prezivjela am.pa mogu opet.kriva sam koliko i drugi,al bacate teret na moja leda.meni ga nije tesko nositi..ja ne patim.zapravo boli me k....za sve..svako se iznevjeri u necemu i oprosti mu,al meni se nikad ne oprasta.......mogu sama...
ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
